SUSRET KOD VLAŠIĆA

Jedno od najlepših i najupečatljivijih otvorenih jata na nebu su Vlašići (M45). Poznati su odvajkada i duboko ukorenjeni u svesti ljudske civilizacije. Smatra se da su stari oko sto miliona godina: onima koji sebi ne mogu da predstave koliko je to, recimo da je separacija nas od šimpanzi bila pre 6 miliona godina a od gorila pre 9 miliona godina.

Za astronomiju Plejade su vrlo korisna laboratorija - blizu su, praktično ništa ne koštaju i ima u njima štošta da se proučava. Između ostalog, četvrtinu od hiljadu poznatih zvezda-članica ovog skupa čine braon patuljci. Zahvaljujući njihovoj maloj masi oni učestvuju sa svega 2% u masi celog jata, a neki autori ih nazivaju neuspelim zvezdama. Da li su baš neuspeli - veliko je pitanje, pošto svi braon patuljci u svom jezgru razvijaju fuziju deuterijuma u litijum. Jeste da se radi o "najjeftinijoj" vrsti fuzije, budući da je potrebna najmanja masa, ali fuzija je fuzija.
Predstavnici drugog mišljenja tvrde da braon patuljci ne mogu da ostvare "pravu" fuziju koja karakteriše zvezde, a to je fuzija vodonika u helijum, samim tim je status zvezde osporen. Bilo kako bilo, ako prihvatimo da su zvezde onda ove zvezde imaju skoro sve 10-15% veći prečnik od Jupitera. Masa im je dosta puta veća od Jupiterove, ali svakako da ne postoje neke striktne granice. Tako je masa manja od 10 Jupiterovih rezervisana za planete, masa 60-90 Jupiterovih za bele patuljke (koji su već "prave" zvezde) a sve između predstavljaju zonu braon patuljaka.
Verovatno ste pogodili da prisustvo litijuma u spektru dokazuje da se radi o braon patuljku. Beli patuljci jednostavno sagore svoj litijum i njega uglavnom nema; planete ne mogu ni da sintetišu litijum. I najbolje mesto za proučavanje braon patuljaka u univerzumu trenutno su Plejade, u svim ostalim jatima patuljci se znatno teže zapažaju. A i moje šanse da snimim braon patuljka su recimo nikakve - te zvezde su u optičkom opsegu najčešće skoro nevidljive, vide se uglavnom u infracrvenom opsegu.

Snimak je sklopljen iz 33 light-a po pola minuta, ISO1600, f2.8 i 50mm.


Verovatno sledi pitanje zašto su Plejade ovako nimalo estetski pomerene iz centra kadra. Zato što još nečeg u kadru ima.


Ekipa okupljena oko projekta ASASSN iz nekoliko zemalja (USA, Kina, Danska, Nemačka i Čile) je odlučila da za sva vremena stane na kraj amaterskim otkrićima supernovih (akronim slučajno podseća na "assassin"). I na dobrom je putu da u tome uspe: trenutno je operativno po četiri teleskopa u Čileu i na Havajima. I još 12 će biti instalirano do kraja godine. A teleskopi su zapravo Nikon teleobjektivi (400 f2.8) upareni sa CCD kamerama dijagonale 43mm što daje dijagonalu na nebu od preko šest stepeni vidnog polja. Po četiri telobjektiva aperture 14cm mogu da pretražuju određeni region četiri puta brže nego jedan takav teleobjektiv i to je osnovni princip. Impresivno, imajući u vidu da je za veoma kratko vreme moguće pokriti bukvalno celo nebo. Tačnije, trenutno se celo nebo snima iznova svaka dva dana.
Ovaj sistem doduše nije bez mana: granična magnituda je 17 što je možda pomalo malo, a rezolucija jednog piksela kamere na nebu je gigantskih 8 ugaonih sekundi - ali što se njih tiče, to je nebitno, bitno je da se postigne primarni cilj (ono u vezi supernovih...).

I u zadnjih 4 godine su otkrili (zasad) 500 supernovih, kao i gomilu drugih pojava kao što su kataklizmičke varijable - ali pre nepuna dva meseca su otkrili svoju prvu kometu. Tačnije 19. jula je snimljen zvezdoliki objekt magnitude 15.3 ali bez bilo kakvih vidljivih detalja; vlasnici Canona će reći da je to zato što je u pitanju Nikon telobjektiv. Deset sati nakon toga je iz Australije stigao snimak sa teleskopa (ne sa teleobjektiva) koji je pokazao 25 ugaonih sekundi kome oko novonastale zvezde, kao i to da se zvezda pomerila za jednu petinu stepena. Jedino je falio rep, ali je istog momenta bilo jasno da se radi o kometi. Nakon tri dana kometa je proključala i skočila na 12mag, a onda i dobila zvanično ime: C/2017 O1 (ASASSN).

Prvog septembra je prijavljeno da kometa ima sjaj od 8.6mag i komu od 10 minuta. Očekuje se da u narednom mesecu sjaj skoči na oko 7.5mag, mada su sve te prognoze u jednoj meri nepouzdane.

Međutim, u okolini Vlašića se ovih dana muva još jedna kometa: u pitanju je C/2015 ER61 (PANSTARRS). Nakon aprilskog prolaska ova kometa je dosta izgubila na sjaju - sa 6.5mag je pala na 10.8mag odnosno 13.1mag prvog septembra. Normalno je da 15. septembra bude još tamnija - i eto razloga da se ja kao vlasnik Canona zabrinem. Tačnije sve ove vrednosti su prilično klizav teren za plastik-fantastik koji na f2.8 ima aperturu od 18mm; to je veoma daleko od gorepomenutih Nikonjskih 140mm.


Snimak je prebačen u monohromatski mod i ponovo obrađen, odnosno maksimalno rastegnut. Sudeći po okolnim zvezdicama, granična magnituda je negde oko 14-14.5mag, a reklo bi se da toliko i ima svetla mrljica koja označava mesto na kom se nalazi kometa. Najsjajnija zvezda u kadru je desno, to je 33Tauri (magnitude 6.00). Očigledno je da kometa još uvek prolazi kroz stadijum manje fragmentacije na površini koja podiže sjaj - u pitanju su prave eksplozije gasnih džepova koji su proključali ispod površine. Te erupcije su bile razlog zašto je kometa pre dve nedelje imala magnitudu 10.8 a sad kad su erupcije prošle i sjaj je 4-5 puta manji. Smem da se kladim da će kometa već za neki dan ponovo da skoči na, recimo, 13mag.

Коментари