MESEC I HIJADE


Zemlji najbliži otvoreni zvezdani skup, otvoreno jato ili klaster, je Mellote 25 ili Collinder 50. Još od vremena stare Grčke veliko slovo V u sazvežđu Bika (Taurus) se naziva Hijade.
Osim upečatljive nebeske estetike ovo jato je odlično poslužilo i za proučavanje - veoma je blizu (150 svetlosnih godina). Toliko se, naime, nalazi od nas do centra sfere koja označava srce jata, a koja je prečnika 17.6 svetlosnih godina. Hilova granica se nalazi u obliku sfere na 65 svetlosnih godina distance od centra jata, i to možemo smatrati pravim prečnikom ovog jata. Hilova granica je onaj prostor gde se izjednačavaju gravitaciono dejstvo jata Hijade i naše galaksije, u praksi to je granica sa koje zvezde ovog jata mogu da beže u spoljni prostor.

I one to redovno rade - u zadnjih 625 miliona godina.

A u suprotnom uglu, dame i gospodo...


Što se ovog kompozita od 18 snimaka tiče koristio sam celu aperturu teleskopa BD 150/750. Samim tim je žrtvovano nešto malo kontrasta, ali su dobijene veoma kratke ekspozicije (1/500sec na ISO500). Zatim je to sklopljeno u Registaxu, hint - ako dotični softver misteriozno odbije da radi sa TIF-ovima, kao u mom slučaju,  prebacite sve u 16-bitni PNG. Razlika u kvalitetu je praktično nikakva a Registax onda radi kao pesma.
Povećao sam saturaciju jer čisto reflektorski sistem, bez ijednog sočiva, ima najtačniju moguću reprodukciju boja. Ako se i pojave neke kolorne aberacije, onda to zasigurno nije od teleskopa. A pojavilo se to da je na terminatoru oko polova došlo do pojave slične purple fringing kod refraktora. Najsvetliji rubovi kratera su bili prebojeni ljubičastom bojom koju sam bez problema skinuo u obradi. Kad se baš preterano digne saturacija onda se takve pojave vide, a ovde lično mislim da je u pitanju disperzija u atmosferi.

Za Mesec se pouzdano zna da na svom putu oko Zemlje, prividno može da zakloni mnoge zvezde oko ekliptike, a samim tim i planete.
Hijade se nalaze 5-6 stepeni od ekliptike.


Zvezda koju u ovom momentu upravo okultira Mesec je 70 Tauri, uvećani isečak je dole levo. Radi se o zvezdi magnitude 6.95, udaljenoj 150 svetlosnih godina. I dotična zvezda nije ni po čemu astronomskom bitna izuzev što su igrači Elite (Elite: Dangerous) itekako upoznati sa osobinama i resursima "Sistema 70 Tauri".

Uz najbolje želje igračima, kao i stanovnicima dotičnog zvezdanog sistema (piše tamo njih 40 hiljada...) da se vratimo na nešto egzaktnije podatke. Najsjajnija zvezda u desnom donjem delu kadra je 71 Tauri, žutobeli patuljak magnitude oko 4.5. Pripada spektralnoj klasi F i te zvezde su po svojim osobinama veoma slične Suncu: radi se o masi 1-1.5 Sunčevih, temperature njihovih površina su 6000-7400K, nalaze se na glavnom nizu i milijardama godina mogu uporno da vrše fuziju vodonika u helijum... Upravo iz razloga što su zvezde glavnog niza poznate i pod sinonimom patuljci ovo su zvezde koje se nekad navode i kao žutobeli patuljci.
Tačno pola sekunde je trajala ekspozicija na ISO 500 i to je bilo dovoljno da se vidi još nekoliko zvezda od kojih su dve oko magnitude 7.50 - nije loše za samo pola sekunde.

Da sam imao vremena (kao što nisam, kao i skoro uvek) te večeri je Mesec okultirao i neke mnogo sjajnije zvezde: obe Teta i Alfu Tauri - mnogo poznatiju kao Aldebaran. E to bi tek bio spektakl. Više sreće u martu Meksikancima i u aprilu Japancima ko hoće da snimi okultaciju Aldebarana.

Коментари